Uvod

Hunter Beaumont

Obiteljski terapeut Bert Hellinger ima sposobnost privlačenja vaše pažnje, razbijanja predrasuda i poticanja jasnog razmišljanja.

„Cjelokupna svrha muškarca je služiti ženi“, rečenica je upućena muškarcu koji se brine da njegova žena možda neće imati dovoljno vremena za njega, ako se vrati natrag u školu. „Znate, većina obitelji ustvari bolje funkcionira kada žena slijedi muškarca“, rečenica je upućena ženi koja se brine zbog nepravde što će morati mijenjati posao jer je njezin muž dobio premještaj.

Oboje su uvrijeđeni. Muškarac je bio uvjeren da je Hellinger feminist, a žena da je muški šovinist, i bilo im je potrebno neko vrijeme da shvate šta je zapravo rečeno.

Hellinger je nepokoljebljiv u svojoj mirnoj suosjećajnosti dok radi sa obiteljima koje se suočavaju sa najtežim problemima – teškom bolesti i smrti, samoubojstvom, nevjerom, rastajanjem i razvodom, incestom, abortusom – uvijek u potrazi za rješenjima koje će povratiti ljubav. I začuđujuće je kako često pomaže ljudima da nađu nadu i konstruktivno djelovanje usred njihove patnje. Ali može biti i vrlo odlučan u obrani onih koji se ne mogu sami obraniti, ili onih koji su zapostavljeni. Mnoga njegova zapažanja su zapanjujuća i provokativna:

„Mnogo muških šovinista je ovisno o nekoj ženi i mnogo borbenih feministica je vezano za nekog muškarca.“

“Krivnja i nedužnost nisu isto što i dobro i zlo. Religiozni i politički zločini, na primjer, su obično počinjeni s čistom savješću.“

Hellinger kaže: „Kada kažem ono što vidim bez straha, čak i ako to šokira ljude, onda se moraju probuditi i početi misliti o svojim stajalištima, o tome kako oni vide stvari. Autoritet, koji je dobro slijediti, je u vašoj vlastitoj duši.“ Svjesnost je najbolja zaštita od manipulacije. Pomaganje ljudima da vjeruju vlastitom doživljaju je mnogo bolja od dobivanja njihove bezvoljne suglasnosti.

Slušajući Hellingera prvi puta, jedne večeri, na kazeti, nakon psihoterapeutske grupe koju sam vodio, kolebao sam se između bijesa i oduševljenja. Mislio sam: „Kako psihoterapeut može izreći tako dogmatične i moralistične stvari?“ Ali tada je dublje značenje njegovih riječi privuklo moju pažnju. Nakon početnog gnjeva postao sam fasciniran i shvatio sam: „On ne moralizira, on opisuje. On opisuje unutrašnjost stvari koje moji klijenti često čine, a koje i sam radim. On opisuje kako to uistinu jest.“ Slijedeći dan, umjesto da vratim posuđenu kazetu ponovno sam je odslušao. To je bila snimka predavanja B. Hellingera nazvana „Zakoni ljubavi“.

Slijedeće dvije godine, kada god sam slušao snimke s prijateljima i sudionicima seminara, u svojim psihoterapijskim grupama, mnogi su imali burnu reakciju kakvu sam i ja imao u početku, vjerujući da govori sa lažnim autoritetom: „Reći ću vam što je istina.“ Ipak slušajući i raspravljajući o njegovim zapažanjima, postalo je jasno da Hellinger ima izvanrednu sposobnost prosuđivanja i opisivanja skrivenih zakonitosti koje dozvoljavaju ljubavi da teče u obitelji. Ono što Hellinger uistinu govori je: “Ovo je ono što sam ja uočio. Pomoglo je mnogim ljudima da oslobode ljubav u sebi. Nudim vam svoje iskustvo, ali nemojte uzimati sve što kažem zdravo za gotovo. Uvjerite se sami“. Nakon nekog vremena nismo mu više trebali vjerovati na riječ – u vlastitom radu vidjeli smo sve što je opisao – ali smo se trebali osloboditi mnogih uvriježenih stavova koje smo imali.

Bert Hellinger je otkrio nešto o ljubavi u intimnim odnosima što pokreće ljude i mijenja im živote. Pronašao je ovo: Ako želite da ljubav cvjeta, morate činiti ono što ona zahtjeva i suzdržavati se od onoga što joj šteti. Ljubav slijedi skrivene zakone Velike Duše.“ Terapeutski rad, dokumentiran u ovoj knjizi, pokazuje što se događa kada se povrijede ovi zakoni ljubavi. Isto tako, pokazuje ozdravljenje kada se intimni odnosi dovedu u red. Pokazuje kako nevina dječja ljubav slijepo ponavlja ono što je štetno i kako rane, nanesene nepoštivanjem zakonitosti ljubavi od mnogih članova obitelji, utječu na živote mlađih članova, baš kao što se valovi i mreškanje rijeke, uzrokovani podvodnom stijenom uzvodno, i dalje stvaraju i šire još dugo nizvodno.

Sistemske zakonitosti ljubavi utječu na nas isto kao i okoliš na drvo. Ako se drvo može poravnati između gravitacijske sile i privlačne snage sunca, prirodno će rasti uspravno sa simetričnim granama. U tom obliku je i najstabilnije. Ako drvo nije sposobno poravnati se na uobičajeni način, možda zato što raste na rubu kanjona, rastući se prilagođava djelovanju vjetra, tla, gravitacije i sunca. Takvo drvo nije lošije od uspravna drveta, ali može biti manje stabilno i ne tako visoko kao njegov rođak u nizini. Oba drveta su podložna istim zakonima prirode, ali dinamika njihovih obitavališta vrši različite utjecaje na njih, i svaki pronalazi sistemsku ravnotežu za svoj rast, kako najbolje može. Sistemske zakone koji reguliraju ljudske odnose možemo usporediti sa zračnim vrtlogom – ne možemo ga vidjeti dok ne zahvati pustinjski pijesak ili palo lišće koje baca kovitlajući ga u zrak. Poznajemo vjetar samo zbog njegovog djelovanja na vidljivi svijet. Zakonitosti ljubavi su dinamične, sistemske sile koje pušu i vrte se u našim obiteljima i intimnim odnosima. Poznajemo nered uzrokovan njihovom uznemirenošću, kao što lišće poznaje vjetar, u našoj patnji i bolesti. Isto tako poznajemo njihov harmoničan tijek kao osjećaj dobrobiti u životu.

Nisu sve patnje i bolesti uzrokovane smetnjama u našim odnosima, naravno, ali budući da obično možemo nešto poduzeti kod patnje izazvane ovim sistemskim turbulencijama, one su poseban fokus našeg rada. Kada razumijemo sistemske zakone koji omogućuju ljubav, možemo pomoći obiteljima koje pate, ali i pojedincima, da pronađu rješenja i promjene svoje psihološko stanje. Dirljivo je promatrati promjene na klijentima kada se obnavljanje zakonitosti ljubavi spontano pretvara u nježnu i intimnu ljubav i nakon dugotrajnog perioda mržnje, ljutnje i zlostavljanja. Ali samo snagom volje ne možemo doseći taj sistemski ekvilibrij koji dozvoljava ljubavi da procvjeta. Kao što Bert Hellinger kaže, “Razumjeti zakonitosti ljubavi je mudrost. Slijediti te zakonitosti, s ljubavlju, je poniznost.“ Obzirom da su sistemske sile koje sputavaju ljubav u intimnim odnosima nevidljive prostim okom, kao i ljepota Saturnovih prstenova ili pokret jedne ćelije, moramo povećati našu moć zapažanja da bi ih mogli proučavati. Obiteljska konstelacija je instrument koji Bert Hellinger koristi da bi učinio vidljivom skrivenu dinamiku koja djeluje u međuljudskim odnosima.

Postavljajući obiteljsku konstelaciju, klijent odabire sudionike koji će predstavljati članove njegove obitelji i pokreće ih u prostoru sve dotle dok njihov položaj ne odgovara osjećaju, odnosno slici koju imaju o svojoj familiji. Sudionici postaju živi model obitelji i njihovih međusobnih odnosa. Nevjerojatna stvar je da, ako se obitelj postavi autentično, sudionici počinju imati osjećaje i misli vrlo slične onima članovima obitelji koje u konstelaciji predstavljaju, bez ikakvog prethodnog znanja o njima.

Ne znamo kako je moguće da sudionici osjećaju osjećaje potpunih stranaca, a i Bert Hellinger odbija bilo kakva nagađanja u vezi s tim govoreći: “Nisam u mogućnosti objasniti taj fenomen, ali vidim da je to tako i zato ga koristim“. Skepticima treba puno vremena da povjeruju da ljudi koji predstavljaju nekog drugog, njima nepoznatog, mogu osjetiti u sebi što ta osoba osjeća, što im treba i kako im se može pomoći. Mnogi primjeri ovog fenomena opisani su u ovoj knjizi, ali ako ste uvriježeni skeptik nećete se moći uvjeriti sve dok ne budete imali mogućnost i sami doživjeti taj fenomen. Ali nećete razumjeti materiju kojom se ova knjiga bavi ako ne ostanete otvoreni prema mogućnosti da skrivena sistemska dinamika može pokrenuti osjećaje sudionika u obiteljskoj konstelaciji kao što vihor može opalo lišće podići u zrak.

Terapeuti različitih škola koriste metodu obiteljske konstelacije više od 30 godina kako bi rasvijetlili skrivenu zakonitost koja djeluje u sustavu intimnih međuljudskih odnosa. Bert Hellinger nije otkrio tu metodu, ali je otkrio kako se ova zakonitost može iskoristiti kada jednom postane vidljiva. Pronašao je kako ta metoda može biti upotrijebljena da bi pomogla identificirati ono što se može učiniti i kako se mogu iskoristiti reakcije sudionika da bi se ispravila obiteljska dinamika, tako da skriveni sistemski zakoni koje ljubav zahtjeva mogu biti ponovo uspostavljeni, dozvoljavajući ljubavi da slobodno teče. Ponavljam, teško je vjerovati, ali ponekad se ponašanje članova obitelji koji nisu ni bili prisutni mijenja na bolje nakon postavljanja obiteljske konstelacije.

Iako je ova knjiga izvještaj o iskustvenom zapažanju i promatranju fenomena, ona izlazi iz okvira konvencionalne znanstvene literature. Jezik znanosti zahtjeva preciznost koji dušu ostavlja hladnom. Pjesme i priče, s druge strane, koje imaju metaforičko značenje, angažiraju dušu u igri otkrivanja značenja i otvorene su mnogim različitim interpretacijama. Znanstvena ispitivanja moraju razjasniti stvari tako da postoji samo jedno moguće objašnjenje, ali dobra poezija može imati mnogo različitih značenja.

Hellingerova ljubav prema jeziku, njegov interes za filozofiju, priče i pjesme, njegova sposobnost pronalaženja egzistencijalnih tema koje stoje iza svakodnevnih ljudskih problema, daju ovoj knjizi neznanstvenu neposrednost. Njegov jezik je vruć, želi dotaknuti i pokrenuti, ne samo informirati. U tom smislu ovo je literatura ili praktična filozofija, knjiga za svakoga koga zanimaju intimni međuljudski odnosi.

Bert Hellinger također ne prihvaća razdvajanje duhovnosti od znanosti i literature. U suprotnosti od većine psihoterapeutskih pravaca, slobodno upotrebljava riječi „duša“ i „srce“, ali na vrlo određen način. Za njega, duša je utjelovljena u iskustvu; možemo je osjetiti. Duša se razlikuje od razuma i od tijela, ali stanuje između njih. Čežnja i žudnja, na primjer, nisu samo misli, nego ono što osjećamo kao bol, razdiranje ili vatru u grudima. Ipak, nisu jednake boli koju osjeća tijelo zbog blizine vatre, posjekotine ili udarca. Nešto su između. Duša poznaje stvari kao što su samoća, nada, čežnja, bliskost s drugima i odanost. Ako ju pažljivo slušamo, kaže nam što treba i voli. Žila kucavica ovog rada je pomaganje ljudima da nauče razlikovati što duša voli i treba od slijepih pritisaka društvenih okolnosti, vjerskih predrasuda i političkih ideologija.

Duhovnost Berta Hellingera je prizemna, utjelovljena, strastvena i životna. Ona obuhvaća svakodnevne živote običnih ljudi koji se bore sa svojim patnjama i svojom veličinom. Ona nas vuče u život, a ne diže nas iznad njega. Slavi ono što je jednostavno i obično, obraćajući se svima koji se bore sa ograničenjima koja sprečavaju dušu da ostvari u potpunosti svoj potencijal u svijetu. Ova knjiga nas podsjeća kako slušati svoju dušu i Dušu Velike Cjeline.

Knjiga je zaživjela kada je Gunthard Weber, poznati njemački psihijatar i obiteljski psihoterapeut, ponudio da će zabilježiti i obraditi neke od Hellingerovih seminara. U to vrijeme, vrlo je malo od njegova rada bilo objavljeno. Weberova prvotna zamisao bila je napraviti materijal za mali krug profesionalnih psihoterapeuta. Na iznenađenje sviju, njemačko izdanje Zweieerlei Gluck (Kapriciozna sreća) postalo je bestseller i bilo popraćeno sveopćim priznanjem – i kontroverzijom.

Bert Hellinger i ja počeli smo pripremati englesku verziju prevodeći Weberovu njemačku knjigu, a onda smo započeli trogodišnji proces prilagođavanja materijala za veliki krug čitatelja. Kao rezultat našeg razgovora, potpuno smo preuredili i reorganizirali materijal. Također smo dodali novi i proširili neka poglavlja, neka pojasnili, a neka izostavili. Kako bi podsjetili čitatelje da opisujemo stvarne ljude u stvarnim odnosima, dodali smo i zapise terapeutskog rada. Bio je to pravi timski rad. Gunthard Weber i ja smo pomogli u organiziranju, prilagođavanju, razjašnjavanju i razvijanju Hellingervog rada u pisanom obliku, ali originalna sinteza je Hellingerova¹.

Postoji pet vrsta materijala u ovoj knjizi.

1. Tekst. Tekst se prvenstveno temelji na Hellingerovim predavanjima. Njegov jezik u tim predavanjima je zgusnut, poetičan, hipnotizirajući, gotovo proročanski – njegova namjera je obratiti se duši više nego razumu. Neki materijal je izostavljen, ali ništa nije izmišljeno. Primjeri su uzeti iz Hellingerove i moje psihoterapeutske prakse.
2. Priče i pjesme. Sve priče i pjesme su izvorno Hellingerove, ako nije drugačije naznačeno. Čitatelj će i neke priče prepoznati, ali sa iznenađujućim, novim obratima.
3. Pitanja i odgovori. Pitanja i Hellingerovi odgovori su uzeti iz mnogih izvora – iz pitanja postavljenih na njegovim radionicima, seminarima, javnim predavanjima, intervjuima i privatnim razgovorima. U nekim slučajevima čak sam sâm postavio pitanja za koja sam mislo da trebaju jasan odgovor. Iako njegovi odgovori nisu točno ono što je rekao u radionicama, oni jasno odražavaju njegov stil i misao. Ova pitanja i odgovori isto tako do odražavaju dinamičnu atmosferu njegovih seminara.
4. Prijepisi video zapisa. To su točni zapisi stvarnog, kliničkog rada. Izmijenjeni su zbog jasnoće, a nebitan materijal je izostavljen, ali u velikoj mjeri predstavljaju “što se uistinu dogodilo“. Kao i kod svakog prijepisa Hellingerov nepogrešiv ritam, njegova toplina, humor i prisebnost mogu biti predočeni samo djelomično. Mnogi ljudi su rekli da je gledanje video vrpci znatno olakšalo razumijevanje pisanog materijala. Neki su bili iznenađeni kako je Hellinger blag. Dodali smo važna pitanja i odgovore iz drugih izvora i nekih prijepisa i oni su jasno naznačeni. Koristili smo jednostavne dijagrame da bi dočarali dojam kretanja i prostornih odnosa predstavnika prilikom konstelacije. Neki čitatelji su nam rekli da im je trebalo neko vrijeme da se naviknu na njih, ali ih terapeuti smatraju korisnima u učenju. Oni su najbolje rješenje koje smo našli. Neki čitatelji ih pak jednostavno preskoče. Pri čitanju prijepisa imajte na umu da većina sudionika nisu profesionalni psihoterapeuti već obični ljudi koji se bave temama iz vlastitog života.
5. Dodatna razmatranja. Neke Hellingerove opaske su kontroverzne i krivo shvaćene. Dodao sam i svoja vlastita promišljanja, na nekim mjestima. Iako Hellinger ne dijeli uvijek moje mišljenje, obojica se nadamo da će ova, dodatna, razmatranja biti korisna čitatelju.

Prilikom čitanja korisno je katkad podsjetiti se da kada Hellinger opisuje skriveni poredak ljubavi (Love’s Hidden Symmetry), opisuje ono što su ljudi doživjeli u obiteljskim konstelacijama. Opisuje ono što donosi dubok osjećaj koji kaže: „To je ono što mi čini dobro!“ Ne opisuje etičke principe koji bi se trebali slijediti, niti se obraća super egu sa porukama „moraš“ ili „ne smiješ“. Njegov glas traži drugačiji organ percepcije u duši, traži „uho“ koje sluša odjek prirodnog reda stvari. Neki čitatelji, koji ne žive u tradicionalnim odnosima, bili su sumnjičavi o značaju ovog materijala za njh. Mi smo obiteljski terapeuti i naš rad se primarno bavi tradicionalnim obiteljima i muško-ženskim odnosima. Unatoč tomu, mnogi samci i parovi bez djece, heteroseksualni i homoseksualni, bili su duboko dirnuti uvidima koje predstavljamo. Jednostavna činjenica da postoji mnogo samaca i parova bez djece koji vode sretan, smislen život pun ljubavi, dokaz je postojanja zakonitosti ljubavi (Orders of Love) koji podržavaju ove oblike odnosa. Oni imaju mnoge zajedničke teme sa onima u tradicionalnim obiteljima, ali imaju i neke drugačije probleme koje trebaju riješiti da bi njihova ljubav napredovala. Bitno je da osoba ne mora imati tradicionalnu obitelj da bi bila sretna. Ako želiš da tvoja ljubav cvjeta moraš znati zakonitosti ljubavi koje ograničavaju i podržavaju tu ljubav u tvojoj određenoj životnoj situaciji i moraš ih slijediti sa ljubavlju. Hellingerova promatranja su napravljena primarno sa obiteljima socijaliziranima u europskim kulturama. Sakupili smo neka preliminarna iskustva sa članovima azijskih, islamskih i afričkih kultura. Čini se moguće da ljubav slijedi iste zakone i u ovim kulturama, iako neke specifične uloge i običaji jako variraju. Konačan zaključak, po tom pitanju. ipak mora pričekati pažljivija promatranja.

Rijeke mogu biti upotrijebljene kao metafora za složene sustave, i u ovoj knjizi ćete naći mnoge rijeke koje teku kroz priče i slučajeve. Kada sjedimo na obali rijeke i dopustimo njenoj struji da obuhvati naš um, podsjećamo se na stalnost promjena i veliki krug obnavljanja – oblaci, kiša, rijeke, ocean i oblaci su faze jednog velikog sistema. Slijedeću priču nadahnuo je Bert Hellinger, i ja mu je posvećujem kao znak zahvalnosti za sve što je dao. Ona je također poziv Tebi, čitatelju, da zaroniš i plivaš.

Izvor

Mladi čovjek je sjedio kraj rijeke promatrajući njene valiće i virove, osjećajući kako mu struja nosi misli i pitao se: „Odakle dolazi rijeka ?“ I krenuo je pronaći izvor rijeke.

Slijedio je rijeku dok nije naišao na jedan ogranak koji je bio dulji od ostalih. Prije nego je stigao proslaviti svoje otkriće počelo je kišiti i posvuda su se stvorile male rječice. Trčkarao je amo tamo dok nije pronašao malu rijeku koja je dulja od ostalih. Kada se počeo veseliti, vidio je pticu koja je sjedila na drvu, a voda joj se cijedila sa kljuna i repa. Zastao je, zakoračio unatrag i pogledao pažljivo. Kljun ptice bio je malo viši nego rep. Tada je požurio natrag da kaže svima svoje novo otkriće.

Kada je došao kući ljudi su ga uvijek iznova pitali da priča o svom putovanju i otkriću i kada god bi im ispričao bili su iznenađeni i zadivljeni njegovim dostignućem. Tijekom vremena postaoje tako fasciniran pričanjem svoje priče da više nije išao do rijeke. Starac koji ga je volio, prepoznao je opasnost i požurio mu pomoći. Jasnim i nježnim glasom je rekao: „Pitam se otkuda dolazi kiša.“

Mladi čovjek je očajavao: „Gdje da nađem ljestve da se popnem do neba? Kako da brojim kišne kapi i slijedim oblake?“ Okrenuo se i, da sakrije svoj sram, skočio u rijeku i pustio da ga nosi.

Starac je mislio: „To je dobar odgovor, sine. Zaroni, osjeti struju, dopusti rijeci da te nosi. Ona čezne za povratkom kući ploveći prema svome izvoru.“

………………………………(iz drugog poglavlja „Muškarac i žena: osnova obitelji“ )

Muškarac i žena: osnova obitelji

Osnova obitelji je seksualna privlačnost između muškarca i žene. Kada muškarac želi ženu, želi ono što kao muškarac treba a nema. Kada žena želi muškarca, ona također želi ono što joj kao ženi nedostaje. Muškarac i žena su komplementarni par koji se međusobno definiraju i upotpunjuju. Svaki je ono što drugi treba i svaki treba što drugi jest. Ako želimo da ljubav uspije, moramo dati što jesmo i uzeti od partnera što trebamo. Dajući sebe, a uzimajući partnera, postajemo muškarac ili žena, i sa njim ili njom, postajemo par. Izražavanje ljubavi u seksualnoj intimi, a ponekad i sam seksualni čin, često povezuje partnere bez obzira da li oni to žele ili ne. Ne povezuju ih namjera ili izbor, nego sam fizički čin. Ova dinamika se može uočiti u zaštitničkom osjećaju koje neke žrtve silovanja i incesta osjećaju prema počiniteljima i u onim neobaveznim seksualnim vezama koje ostavljaju doživotne tragove. Naša stidljivost oko ovog najintimnijeg aspekta odnosa između muškarca i žene, povezana je s činjenicom da se seksualna strast u nekim krugovima, još uvijek smatra ponižavajućom i nedostojnom. Ipak, konzumiranje seksa je najveći mogući ljudski čin. Niti jedan drugi ljudski čin nije u boljoj harmoniji sa redom i bogatstvom života, niti jedan ne izražava potpunije naše sudjelovanje u punoći življenja, niti donosi veći užitak, niti, u svojim posljedicama, takvu slatku patnju. Niti jedan drugi čin ne donosi takvu nagradu ili podrazumijeva veći rizik, zahtijeva više od nas i čini nas tako mudrima, pametnima i čovječnima kao kada uzmemo jedno drugo, poznajemo jedno drugo i pripadamo jedno drugome u ljubavi. U usporedbi sa tim, svi ostali ljudski činovi se čine samo uvodom, utjehom ili posljedicom – osiromašenom imitacijom.

Seksualni izraz ljubavi je, također, vrlo ponizan čin. Nigdje se ne izlažemo tako potpuno, otkrivajući našu najdublju ranjivost. Ništa ne čuvamo sa tako dubokim sramom kao ovo unutarnje mjesto gdje partneri pokazuju jedno drugome najintimniji dio sebe i daju taj dio jedan drugome na čuvanje. Kroz seksualni izraz ljubavi muškarac i žena napuštaju majke i očeve i “prijanjaju’’ jedno uz drugo – kako to Biblija opisuje – i postaju jedno tijelo. Sviđalo se to nama ili ne, posebna i u dubokom smislu nerazrješiva veza između partnera se uzdiže iz, i rezultat je, ovog seksualnog ujedinjenja. Samo ova činjenica ih čini parom i samo ih ovaj čin čini roditeljima. Zbog toga, ako je njihova seksualnost ograničena na neki način, na primjer zbog inhibiranosti ili sterilnosti jednog partnera, veza se ne ostvaraje potpuno, iako par to želi. To također važi i za platonske odnose u kojima partneri izbjegavaju rizike seksualnosti i suočavaju se s manje krivnje i odgovornosti ako se rastanu. Kada jednom partneri uspostave vezu kroz seksualnu intimu, rastajanje bez boli i krivnje nije više moguće. Ne mogu više otići kao da njihovo zajedništvo nije ni postojalo. Iako ova veza uzrokuje poteškoće za roditelje koji se rastanu, ona također štiti njihovu djecu od hirovitih i egoističnih rastava. Ova odlučna uloga, koju seksualnost igra u vezanju partnera, očito pokazuje prevlast tijela nad duhom i mudrost tijela. Možemo doći u iskušenje da obezvrijeđujemo tijelo u usporedbi s duhom. Kao da ono što je učinjeno iz fizičkih potreba, želja i seksualne ljubavi ima manju vrijednost od onoga što postignemo kroz racionaliziranje i moralnu volju. Fizička želja pokazuje svoju moć i ponekad svoju mudrost tamo gdje razlozi i moralnost dosegnu svoju granicu i ustuknu. Želja se uvijek ponovno pojavljuje, i onda kada su se racionalna hladna ograničenja umorila i postala bezobzirna. Viši razlog i dublje značenje koje proizlazi iz instiktivnih fizičkih poriva nadilaze i kontroliraju razum i volju. Oni su bliži srcu života i ustrajniji su. Duh je voljan, tijelo je mudro

Neki kažu da je tijelo u usporedbi s Duhom – manje. Kao da je ono učinjeno u žudnji i seksualnoj želji – manje od onoga izabranog od strane Razloga i moralne Volje.

Ali želja pokazuje hrabrost i mudrost kada se Volja i Razlog povuku i pognu ne usuđujući se služiti Životu. U Želji Tijela se skriva viši razum i gori dublje značenje nadilazeći racionalnost i pokoravajući volju. Želja je bliža Srcu života, poslušnija i ustrajnija.

Tijelo je ono koje vlada voljom. Kažem, Duh je voljan, ali Tijelo je mudro.

Dodatna razmatranja Hellingerovo inzistiranje na kreativnoj i stvaralačkoj prirodi seksualne želje je u suprotnosti sa pogledima onih koji smatraju da su “tjelesne požude’’ neprilične ili čak grešne, i također sa pogledima onih koji seksu alnost vide samo kao zadovoljstvo nepovezano s roditeljstvom. “Muškarac’’ i “žena’’ označuju, između ostalog, fizičku specijalizaciju potrebnu za rađanje. U tom smislu, muškarac i žena trebaju jedno drugo, nadopunjavaju i upotpunjuju se, ali bila bi velika greška svesti ih samo na tu biološku dimenziju. Ipak, naš psihoterapeutski rad pokazuje da ljudi koji ignoriraju važnost ove dimenzije imaju poteškoća u intimnim odnosima. Kada Hellinger govori o seksualnom izražavanju ljubavi između muškarca i žene, on ne isključuje i ne zanemaruje ostale oblike ljubavi, ali inzistira na poštivanju tog neizbježnog aspekta roditeljstva.

Sve veći broj muškaraca i žena živi u netradicionalnim obiteljima. Postoje samci i parovi koji nemaju i ne žele djecu, kao što postoje muškarci koji žele muškarce i žene koje žele žene. Suočena s populacijskom eksplozijom, priroda podržava parove koji se odriču roditeljstva kroz alternativne izražaje čovječnosti i ljubavi. Ipak, mnogo ljudi s kojima smo radili osjećaju bolan gubitak zbog odricanja od roditeljstva i naporno rade da prihvate gubitak bez da ga umanjuju, da nađu način života koji donosi značenje i duboko zadovoljstvo u duši koje se gotovo automatski podrazumijeva kod onih koji su ostvarili roditeljstvo u zdravoj obitelji. Kada uspiju, nađu način na koji služe život i uživaju u punoći darova i misteriji života. Ipak, mnogi nastavljaju čeznutljivo gledati obitelji s djecom i pitaju se kako bi to bilo biti roditelj. Ovo je posebno prisutno kada stare i približavaju se smrti. Njihov gubitak – bez obzira na to koliko je primjeren – je težak teret i zaslužuje puno priznanje. (H.B.)

OČUVANJE ŽELJE

Ako seksualna želja jednog partnera nije uzvraćena, on ili ona je u slabijoj poziciji jer drugi ima moć da odbije. Iako onaj koji odgovara na želju ne treba preuzeti nikakav rizik, čini se puno jači. Onaj koji želi i uzima čini se slabijim u odnosu na onoga koji daje i pruža. Onaj koji odgovara na želju izgleda kao da pomaže drugome jer daje, a ne uzima. U ovoj dinamici, onaj koji osjeća želju mora osjećati zahvalnost kao da je uzeo bez da je dao, a onaj koji ne pokazuje potrebu i odgovara na želju osjeća se slobodno i možda čak nadmoćno kao da njeno ili njegovo davanje ne znači istovremeno i primanje. Neki partneri žele moć i nadmoćnost davanja i time štete zajedništvu. Da bi odnos bio uspješan, partneri moraju ravnopravno dijeliti rizik odbijanja kao i radost i užitak davanja. Željeti je još uvijek

1-U Hellingerovom radu mogu se prepoznati uticaji mnogih poznatih psihoterapeutskih pravaca i tehnika, poneke u formi koja iznenađuje. Umjesto pokušaja da se na te pravce osvrćemo u glavnom tekstu, upućujemo čitatelja na kratku povijest Hellingerovog profesionalnog razvoja, uključujući glavne uticaje, u Dodatku.

Podelite...

Facebook

Pinterest

Twitter

Linkedin